22. april – na Dan otkrića Brazila (1500)
Klester Kavalkanti – SMRT IMA IME | Betina Anton – TROPSKA BAVARSKA
GODIŠNJICA KRAJA ŠPANSKOG GRAĐANSKOG RATA
1,937.50рсд × 1
GODIŠNJICA KRAJA ŠPANSKOG GRAĐANSKOG RATA → Autobiografija generala Franka
885.00рсд × 1
GODIŠNJICA KRAJA ŠPANSKOG GRAĐANSKOG RATA → Frankove internacionalne brigade
585.00рсд × 1
GODIŠNJICA KRAJA ŠPANSKOG GRAĐANSKOG RATA → Španska revolucija iz ugla jedne republikanke
467.50рсд × 1
Dan otkrića Brazila
1,000.00рсд × 2
Dan otkrića Brazila → Smrt ima ime
345.00рсд × 2
Dan otkrića Brazila → Tropska Bavarska
655.00рсд × 2
Smrt ima ime
690.00рсд × 1 Međuzbir : 4,627.50рсд


2,000.00рсд 1,000.00рсд
Istinita, zapanjujuća i iskrena ispovest možda i najvećeg svetskog profesionalnog ubice novijeg doba, čoveka koji je baveći se tim poslom izvršio, kako je uredno beležio, 492 naručena ubistva, jedno po jedno. Žulio Santana je svoju životnu priču poverio jednom od vodećih istraživačkih novinara u Brazilu, Klesteru Kavalkantiju, koji ju je pretočio u ovu knjigu.
Santana je prvi posao obavio početkom sedamdesetih godina prošlog veka, u džunglama Amazona, da bi narednih trideset i pet godina došao skoro do cifre od 500 žrtava koje nosi na duši. Ne napuštajući rodni Brazil, Žulio je zahvaljujući korupciji koja je vladala pre svega u policiji, vojsci i među lokalnim moćnicima, uspeo da izbegne zatvor u kome je za svo to vreme proveo manje od 24 sata.
U svojoj 52 godini, ovaj plaćenik, ogrnut strogim katoličkim vaspitanjem, plašljiv pred Bogom, je obavio svoj poslednji posao. U jednom intervjuu iz 2019. Santana (koji je tada imao 64 godine) je rekao da je , s jedne strane, veoma zadovoljan ovom knjigom i načinom na koji je Kavalkanti preneo njegovu priču ali je poprilično razočaran igranim filmom o njemu, u kome se, kako kaže, veliča njegova profesija.
Broj strana: 230
Pismo: Latinica
Povez: Mek
Ova knjiga nije roman. Napisala sam ovu priču na osnovu godina istraživanja zvaničnih dokumenata, kao što su policijske istrage i dosije Federalne policije. Takođe sam pronašla stotinu pisama koje je Mengele napisao ili primio, a koja su zaplenjena u porodičnom domu Liselot i Volframa Bozert, ali su kasnije zaboravljena u haosu arhive Muzeja Federalne policije u Braziliji. Povremeno sam pretraživala časopise, novine i televizijske vesti kako bih shvatila šta su sve svedoci i ostali likovi u ovoj priči hteli da nam kažu. Obavila sam i mnogobrojne intervjue, između ostalog i sa ljudima koji su poznavali Mengelea u Brazilu, lekarima iz ekipe koja je identifikovala njegov skelet, preživelima iz Aušvica, istražiteljima u Sjedinjenim Američkim Državama i Evropi, čak i sa tajnim agentom Mosada Rafi Eitanom, koji mi je u svojoj 90. godini dao jedan od svojih poslednjih intervjua, isključivo za ovu knjigu. U njegovoj kancelariji u Tel Avivu, gde smo direktno razgovarali jednog sunčanog popodneva, otkrio mi je kako je u Brazilu skoro došao do Mengelea i kako je Mosad odabrao brazilskog agenta za ovu misiju. Upitala sam ga kako to da niko nikad nije o tome pričao?
Klester Kavalkanti – SMRT IMA IME | Betina Anton – TROPSKA BAVARSKA