Magični u svom najboljem izdanju
1,414.00рсдZORAN ĆIRIĆ
Magični u svom najboljem izdanju
Legendarni NIŠVIL
Intrigantni MAGIČNI GETO
Provokativno NEPONOVLJIVO
Cena za kupovinu sve 3 knjige samo 1.414 dinara
650.00рсд
Ćirić je akrobata. Bez zaštitne maske. Pleše na gitarskoj žici razapetoj iznad glava zgranute publike. On je hrabar, neustrašiv. Žonglira rečima. Grebe ih krvavom trzalicom po pergamentu napravljenom od sopstvene kože.
Dok svet tone u farisejstvo, Magični piše o rok muzici. Uzaludan posao, neko bi rekao. Netačno! Sudbina umetnika – u svetu opsednutom novcem i slavom – razotkriva se u tekstovima o Reju Dejvisu, Ediju Hintonu, Majklu Hedu, Džinu Klarku i drugim znanim i neznanim rok herojima.
Žikica Simić
ZORAN ĆIRIĆ
Magični u svom najboljem izdanju
Legendarni NIŠVIL
Intrigantni MAGIČNI GETO
Provokativno NEPONOVLJIVO
Cena za kupovinu sve 3 knjige samo 1.414 dinara
Zoran Ćirić je veliki jer njegove priče uvek direktno govore o onome šta ljudi osećaju u stvarnom životu za koji podjednako slute da im pripada i da im ne pripada. Kod njega nema poricanja, niti nagodbe, a kamoli propovedi; on ne smatra da je biti beskompromisan ili buntovan nekakva velika stvar. I najveći otpadnici/odmetnici osećaju isto što i obični ljudi. Jer se kod Zorana Ćirića uvek nešto dešava što te natera da se setiš od čega si napravljen. Nasilje. Neprijateljski seks. Razjarena frustracija. Komični bes, tragični bes, nadrealni bes, lirski bes – ali uvek čisti bes. Mučne a providne misterije. Čekati u podzemnoj ili izaći na ulicu ali ostaviti novčanik kod kuće. Nositi čelični donji veš. Izbegavati mračna mesta koja šire asfaltiranu tišinu. Zaobilaziti usamljenike koji ne hodaju kako bi trebalo. I zaboraviti na sve dobre savete kao i na sopstveni recept koji kaže šta učiniti da sve bude u redu…
„Nišvil je doslovno pesnica u glavu srpskom literarnom establišmentu, poludirekt sa juga Srbije iz kojeg su dolazili najslavniji domaći bokseri.“
(Dinko Tucaković, „Borba“, 1994)
„Obaveštavam čitaoce da Niš više ne postoji. Na mestu gde se nekada taj grad nalazio iznikao je Nišvil, mitski prostor Univerzalne Palanke, veliki polis turbo-folk utopije o kome piše Zoran Ćirić, jedna od najosobenijih ličnosti novije srpske proze, čovek koji je na vreme shvatio da je autsajderstvo (naša) sudbina. Nije u takvom osećanju usamljen: Niš (odnosno Nišvil) postaje kolevka jednog novog kreativnog senzibiliteta koji – ako bude sreće – može dokrajčiti ovu nesnošljivo predugu agoniju srpskog deseteračkog romantizma.“
(Bogdan Tirnanić, „Politika“, 1995)
„U Nišvilu se u potpunosti pokazuje Ćirićeva pripovedačka strategija: to je proza koja ne preza ni od čega, ponajmanje od spremnosti da se neprekidno menja i da se poigrava tabuima svih vrsta. U isto vreme, to je proza koja je u dosluhu sa nizom alternativnih i neknjiževnih svetova – od rokenrola i izmenjenih stanja svesti do filma i politike, od džeza i pornografije do novokomponovane narodne muzike i umetničke avangarde.“
(David Albahari, pogovor drugom izdanju, 2002)
Istinita, zapanjujuća i iskrena ispovest možda i najvećeg svetskog profesionalnog ubice novijeg doba, čoveka koji je baveći se tim poslom izvršio, kako je uredno beležio, 492 naručena ubistva, jedno po jedno. Žulio Santana je svoju životnu priču poverio jednom od vodećih istraživačkih novinara u Brazilu, Klesteru Kavalkantiju, koji ju je pretočio u ovu knjigu.
Santana je prvi posao obavio početkom sedamdesetih godina prošlog veka, u džunglama Amazona, da bi narednih trideset i pet godina došao skoro do cifre od 500 žrtava koje nosi na duši. Ne napuštajući rodni Brazil, Žulio je zahvaljujući korupciji koja je vladala pre svega u policiji, vojsci i među lokalnim moćnicima, uspeo da izbegne zatvor u kome je za svo to vreme proveo manje od 24 sata.
U svojoj 52 godini, ovaj plaćenik, ogrnut strogim katoličkim vaspitanjem, plašljiv pred Bogom, je obavio svoj poslednji posao. U jednom intervjuu iz 2019. Santana (koji je tada imao 64 godine) je rekao da je , s jedne strane, veoma zadovoljan ovom knjigom i načinom na koji je Kavalkanti preneo njegovu priču ali je poprilično razočaran igranim filmom o njemu, u kome se, kako kaže, veliča njegova profesija.
Broj strana: 230
Pismo: Latinica
Povez: Mek
Ko je onda bio tamo? Bibijano ne zna. Jedino što je u tom trenutku možda znao bilo je da želi da ode, da se oprosti od Ruis-Tagla i da se više nikad ne vrati u taj goli i krvavi stan. Tim rečima. Mada, tako kako ga opisuje, teško da je stan mogao da bude besprekornije sređen: čistih zidova, knjiga složenih u metalnu policu, fotelja pokrivenih sa dva južnjačka ponča. Na drvenoj klupici bila je Ruis-Taglova lajka, koju je jednog popodneva iskoristio da nas privoli da napravi fotografije svih članova radionice. Kuhinja, koju je Bibijano video kroz pritvorena vrata, izgledala je normalno, ništa od gomila prljavog posuđa svojstvenih kući studenta-samca…
Broj strana: 147
Pismo: Latinica
Povez: Mek
Nad papirima rasutim u velikom metežu vidim kovertu sa svojim imenom, već sam bio zaboravio na nju, da, pristigla je juče, od Valida, mog izdavača, tog krvopije, šta li hoće taj krmak kada me poziva u svoju kancelariju, otići ću tamo popodne, čak ni šešir nemam da se dostojno predstavim, nosim stari kišobran a on to možda ni ne primećuje, taj pacov retko obraća pažnju na takve stvari, tip i dalje živi u prošlom veku, ima bankarski račun pun do krova, njegova čekovna knjižica ima listova koliko i Biblija, ali štedi koliko može, kladim se da ni ne ruča samo da bi uštedeo, taj debeli stršljen morao bi bolje da mi plaća, smatra sebe velikim gospodinom jer ima pola tuceta dobrih knjiga, na kraju krajeva, šta mi preostaje nego da odem, nije to mnogo posla, mnogo mi duguju, ali malo plaćaju, dođavola sa svim tim, dođe mi da pocepam pismo; sve u svemu, znam da ću otići tamo.
Broj strana: 120
Pismo: Latinica
Povez: Mek
Odvažan, drzak i neverovatno obrazovan, autor sebi dozvoljava sve ili skoro sve. Ovaj postupak, koji kombinuje britkost, političku angažovanost i maštu, omogućava pristup vrhunskoj istini koju sebi može da dozvoli samo velika književnost.
Fabris Lardro, „Transfuge”
Svi „plemeniti“ žanrovi ovde su deformisani, preispitani i, u neku ruku, razoreni.
Patrik Bomon „La Gazette Nord-Pas de Calais”
Potpuno bez kompleksa, đavolski after-pop, delo Huana-Kantavelje označava smrt fikcije onakve kako smo je oduvek zamišljali.
Maksens Gružije, „Daily ELLE ”
Broj strana: 74
Pismo: Latinica
Povez: Mek
Kultno delo jednog od najznačajnijih španskih pisaca XX veka, koje predstavlja klicu iz koje je kasnije nikao najznačajniji pravac razvoja latinoameričke književnosti uopšte. Ovo je prvi roman o diktaturi, kasnije toliko prisutnoj u Latinskoj Americi, roman koji je postao direktna inspiracija i Markesu za njegovu „Jesen patrijarha“ i Bastosu za „Ja, vrhovni“.
Valje-Inklan nam na njemu svojstven način, uz obilje lokalizama i uz pomoć specifičnog narativa, dočarava svu bahatost, drskost, glupost i surovost diktatora koji je prigrabio ne samo civilnu već i svešteničku, vojnu i sudsku vlast. Nešto što nam možda zvuči poznato.
Ne kaže se slučajno da je Martin u evropsku književnost uneo duh „tarantizma“ pre pojave samog Tarantina, o čemu možda ponajbolje svedoči roman Proteza, po čijim je motivima u Španiji snimljen i igrani film. Radnja je smeštena u Barselonu, krajem 70-tih godina prošlog veka, gde nam pisac, kroz ogoljene likove, na brutalan način pripoveda priču o osveti, bez ikakvog ulepšavanja i bez bilo kakve želje da bilo ko od glavnih likova bude iole simpatičan čitaocu. Naprotiv, on nam ih servira onakve kakvi jesu, to je to, želeli mi to da prihvatimo ili ne.
Kreativno čitanje, Knez Wracharsky
Pred nama je zasigurno najbolji „crni roman“ napisan na španskom jeziku. Ovo je priča o nasilju, o nerazumnom, neshvatljivom, iracionalnom nasilju, koje sjedinjuje dva čoveka u svojevrsno „krvno bratstvo“ koje samo krvlju može biti raskinuto.
Diario Público