Magični u svom najboljem izdanju
1,414.00рсдZORAN ĆIRIĆ
Magični u svom najboljem izdanju
Legendarni NIŠVIL
Intrigantni MAGIČNI GETO
Provokativno NEPONOVLJIVO
Cena za kupovinu sve 3 knjige samo 1.414 dinara
650.00рсд
Ćirić je akrobata. Bez zaštitne maske. Pleše na gitarskoj žici razapetoj iznad glava zgranute publike. On je hrabar, neustrašiv. Žonglira rečima. Grebe ih krvavom trzalicom po pergamentu napravljenom od sopstvene kože.
Dok svet tone u farisejstvo, Magični piše o rok muzici. Uzaludan posao, neko bi rekao. Netačno! Sudbina umetnika – u svetu opsednutom novcem i slavom – razotkriva se u tekstovima o Reju Dejvisu, Ediju Hintonu, Majklu Hedu, Džinu Klarku i drugim znanim i neznanim rok herojima.
Žikica Simić
ZORAN ĆIRIĆ
Magični u svom najboljem izdanju
Legendarni NIŠVIL
Intrigantni MAGIČNI GETO
Provokativno NEPONOVLJIVO
Cena za kupovinu sve 3 knjige samo 1.414 dinara
Zoran Ćirić je veliki jer njegove priče uvek direktno govore o onome šta ljudi osećaju u stvarnom životu za koji podjednako slute da im pripada i da im ne pripada. Kod njega nema poricanja, niti nagodbe, a kamoli propovedi; on ne smatra da je biti beskompromisan ili buntovan nekakva velika stvar. I najveći otpadnici/odmetnici osećaju isto što i obični ljudi. Jer se kod Zorana Ćirića uvek nešto dešava što te natera da se setiš od čega si napravljen. Nasilje. Neprijateljski seks. Razjarena frustracija. Komični bes, tragični bes, nadrealni bes, lirski bes – ali uvek čisti bes. Mučne a providne misterije. Čekati u podzemnoj ili izaći na ulicu ali ostaviti novčanik kod kuće. Nositi čelični donji veš. Izbegavati mračna mesta koja šire asfaltiranu tišinu. Zaobilaziti usamljenike koji ne hodaju kako bi trebalo. I zaboraviti na sve dobre savete kao i na sopstveni recept koji kaže šta učiniti da sve bude u redu…
„Nišvil je doslovno pesnica u glavu srpskom literarnom establišmentu, poludirekt sa juga Srbije iz kojeg su dolazili najslavniji domaći bokseri.“
(Dinko Tucaković, „Borba“, 1994)
„Obaveštavam čitaoce da Niš više ne postoji. Na mestu gde se nekada taj grad nalazio iznikao je Nišvil, mitski prostor Univerzalne Palanke, veliki polis turbo-folk utopije o kome piše Zoran Ćirić, jedna od najosobenijih ličnosti novije srpske proze, čovek koji je na vreme shvatio da je autsajderstvo (naša) sudbina. Nije u takvom osećanju usamljen: Niš (odnosno Nišvil) postaje kolevka jednog novog kreativnog senzibiliteta koji – ako bude sreće – može dokrajčiti ovu nesnošljivo predugu agoniju srpskog deseteračkog romantizma.“
(Bogdan Tirnanić, „Politika“, 1995)
„U Nišvilu se u potpunosti pokazuje Ćirićeva pripovedačka strategija: to je proza koja ne preza ni od čega, ponajmanje od spremnosti da se neprekidno menja i da se poigrava tabuima svih vrsta. U isto vreme, to je proza koja je u dosluhu sa nizom alternativnih i neknjiževnih svetova – od rokenrola i izmenjenih stanja svesti do filma i politike, od džeza i pornografije do novokomponovane narodne muzike i umetničke avangarde.“
(David Albahari, pogovor drugom izdanju, 2002)
Oružani ustanak, toliko puta najavljivan, mogao je da uspe samo ako se sa mesta predsednika Republike ukloni čovek koji je stalno podmetao klipove i koji je računao na brojne i verne prijatelje među generalima koji su se nešto kasnije pretvorili u pobunjenike. Upravo taj prevrat je bio olakšan i još više je pretio onog dana kad je na čelo države postavljen bivši ministar rata koji je smatran za neprijatelja vojske, toliko oslabljene da odbije napade budućih ustanika koji su bili sposobni da istog časa naude svim interesima i legitimnim ambicijama oficira.
(…)
Ni ne uzimajući ovde u obzir tešku situaciju koju su u Madridu izazvali rečeni štrajkovi, vlada se iz dana u dan pokazivala sve manje sposobnom da održi javni red. Na selu su se umnožili napadi revolucionarnih elemenata protiv desnice, zemljoposednika i radikala, uopšteno rečeno, protiv svih poslodavaca. Otimana je zemlja, neprijatelji su premlaćivani, napadani su svi protivnici, označavani kao „fašisti”.
Odvažan, drzak i neverovatno obrazovan, autor sebi dozvoljava sve ili skoro sve. Ovaj postupak, koji kombinuje britkost, političku angažovanost i maštu, omogućava pristup vrhunskoj istini koju sebi može da dozvoli samo velika književnost.
Fabris Lardro, „Transfuge”
Svi „plemeniti“ žanrovi ovde su deformisani, preispitani i, u neku ruku, razoreni.
Patrik Bomon „La Gazette Nord-Pas de Calais”
Potpuno bez kompleksa, đavolski after-pop, delo Huana-Kantavelje označava smrt fikcije onakve kako smo je oduvek zamišljali.
Maksens Gružije, „Daily ELLE ”
Broj strana: 74
Pismo: Latinica
Povez: Mek
Uvodni roman možda i ključne trilogije (“Rasa”) španskog klasika Pija Barohe, Lutajuća dama, polazi od stvarnog događaja, anarhističkog atentata na kralja Alfonsa XIII i kraljicu Viktoriju u Madridu 1906, koje je bomba poštedela za razliku od dvadeset pet žrtava i nekoliko desetina ranjenih. Budući da je anarhista poznanik glavnih junaka romana, lekara Arasila i njegove kćerke Marije, da se posle atentata skrio u njihovom stanu i da se sumnja na njihovo učešće u pripremanju pokušaja regicida, oni nastoju da napuste državu i pređu u Portugaliju. U tradiciji španskog pikarskog romana, na uzbudljivom i nezgodama bogatom putovanju sreću brojne “oriđinale”, od kojih će im neki pomoći a drugi odmoći. Ispripovedan pitko, ironično i duhovito, roman Lutajuća dama ukazuje na to zašto je Ernest Hemingvej lično rekao autoru: “Dao bih svoju Nobelovu nagradu da mogu da pišem kao Vi.”
Igor Marojević
Broj strana: 209
Pismo: Latinica
Povez: Mek
Ne kaže se slučajno da je Martin u evropsku književnost uneo duh „tarantizma“ pre pojave samog Tarantina, o čemu možda ponajbolje svedoči roman Proteza, po čijim je motivima u Španiji snimljen i igrani film. Radnja je smeštena u Barselonu, krajem 70-tih godina prošlog veka, gde nam pisac, kroz ogoljene likove, na brutalan način pripoveda priču o osveti, bez ikakvog ulepšavanja i bez bilo kakve želje da bilo ko od glavnih likova bude iole simpatičan čitaocu. Naprotiv, on nam ih servira onakve kakvi jesu, to je to, želeli mi to da prihvatimo ili ne.
Kreativno čitanje, Knez Wracharsky
Pred nama je zasigurno najbolji „crni roman“ napisan na španskom jeziku. Ovo je priča o nasilju, o nerazumnom, neshvatljivom, iracionalnom nasilju, koje sjedinjuje dva čoveka u svojevrsno „krvno bratstvo“ koje samo krvlju može biti raskinuto.
Diario Público