Ko je onda bio tamo? Bibijano ne zna. Jedino što je u tom trenutku možda znao bilo je da želi da ode, da se oprosti od Ruis-Tagla i da se više nikad ne vrati u taj goli i krvavi stan. Tim rečima. Mada, tako kako ga opisuje, teško da je stan mogao da bude besprekornije sređen: čistih zidova, knjiga složenih u metalnu policu, fotelja pokrivenih sa dva južnjačka ponča. Na drvenoj klupici bila je Ruis-Taglova lajka, koju je jednog popodneva iskoristio da nas privoli da napravi fotografije svih članova radionice. Kuhinja, koju je Bibijano video kroz pritvorena vrata, izgledala je normalno, ništa od gomila prljavog posuđa svojstvenih kući studenta-samca. (Ali, Ruis-Tagl nije bio student.) Najzad, nije bilo ničega iole atipičnog, ako ne računamo buku koja je, ako hoćete, lako mogla da dopire i iz susednog stana. Dok je Ruis-Tagl govorio, navodno nije želeo da Bibijano ode; sudeći po Bibijanovim rečima, pričao je upravo da bi ga zadržao. Taj utisak, lišen iole pouzdanije podloge, doprineo je da nervoza mog prijatelja, po njemu samom sudeći, postane nepodnošljiva. Najzanimljivije je što je Ruis-Tagl izgledao kao da zapravo uživa: mogavši da uvidi da je Bibijano sve bleđi i uznojeniji, nastavio je da priča (pretpostavljam, o Bergmanu) osmehujući se. Stan je i dalje bio uokviren tišinom…
865.00рсд
Daleka zvezda
Ko je onda bio tamo? Bibijano ne zna. Jedino što je u tom trenutku možda znao bilo je da želi da ode, da se oprosti od Ruis-Tagla i da se više nikad ne vrati u taj goli i krvavi stan. Tim rečima. Mada, tako kako ga opisuje, teško da je stan mogao da bude besprekornije sređen: čistih zidova, knjiga složenih u metalnu policu, fotelja pokrivenih sa dva južnjačka ponča. Na drvenoj klupici bila je Ruis-Taglova lajka, koju je jednog popodneva iskoristio da nas privoli da napravi fotografije svih članova radionice. Kuhinja, koju je Bibijano video kroz pritvorena vrata, izgledala je normalno, ništa od gomila prljavog posuđa svojstvenih kući studenta-samca…
Broj strana: 147
Pismo: Latinica
Povez: Mek
Meet The Author
Nijedan proizvod ne odgovara izabranim kriterijumima.
Morate biti prijavljeni da biste postavili recenziju.
Related products
Sin hiljadu ljudi
655.00рсдIako je u Maevom delu žensko prisustvo bitno, razjašnjeno i neophodno, u patrijarhalnoj tradiciji to nije tako. San o Bogu Ocu koji sâm stvara ljudsko muško stvorenje jednostavnim izgovaranjem božanske reči nad šakom gline, i koji potom stvara Evu iz jednog od njegovih rebara, opravdava jevrejsko-hrišćanske konvencije o pravima muškarca nad ženom, tvorca mužjaka nad stvorenom ženkom. Božanska muška moć se imitira kroz vekove: u hrišćanskom trojstvu, u alhemijskim ritualima koji rađaju homunkulusa (kako je kasnije tvrdio Geteov dr Faust), u kabalističkoj magiji koja daje život Golemu u Pragu XVIII veka, u delu doktora Frankenštajna koji čini da se rodi čudovište pribegavajući isključivo nauci, bez žene koja bi ga mogla začeti, a danas u elektronskom svetu koji omogućava stvaranje „dece” i virtuelnih prijatelja u imaginarnim porodičnim vezama Fejsbuka. Svim ovim patrijarhalnim fantazijama, Mae suprotstavlja još jednu plemenitiju i ostvarljiviju: fantaziju o „sinu hiljadu ljudi”, kako muškaraca tako i žena. Svi odgovaramo toj definiciji.
Alberto Mangel
Tiranin Banderas
1,122.00рсдKultno delo jednog od najznačajnijih španskih pisaca XX veka, koje predstavlja klicu iz koje je kasnije nikao najznačajniji pravac razvoja latinoameričke književnosti uopšte. Ovo je prvi roman o diktaturi, kasnije toliko prisutnoj u Latinskoj Americi, roman koji je postao direktna inspiracija i Markesu za njegovu „Jesen patrijarha“ i Bastosu za „Ja, vrhovni“.
Valje-Inklan nam na njemu svojstven način, uz obilje lokalizama i uz pomoć specifičnog narativa, dočarava svu bahatost, drskost, glupost i surovost diktatora koji je prigrabio ne samo civilnu već i svešteničku, vojnu i sudsku vlast. Nešto što nam možda zvuči poznato.
Prevodiočeva verenica
590.00рсдNad papirima rasutim u velikom metežu vidim kovertu sa svojim imenom, već sam bio zaboravio na nju, da, pristigla je juče, od Valida, mog izdavača, tog krvopije, šta li hoće taj krmak kada me poziva u svoju kancelariju, otići ću tamo popodne, čak ni šešir nemam da se dostojno predstavim, nosim stari kišobran a on to možda ni ne primećuje, taj pacov retko obraća pažnju na takve stvari, tip i dalje živi u prošlom veku, ima bankarski račun pun do krova, njegova čekovna knjižica ima listova koliko i Biblija, ali štedi koliko može, kladim se da ni ne ruča samo da bi uštedeo, taj debeli stršljen morao bi bolje da mi plaća, smatra sebe velikim gospodinom jer ima pola tuceta dobrih knjiga, na kraju krajeva, šta mi preostaje nego da odem, nije to mnogo posla, mnogo mi duguju, ali malo plaćaju, dođavola sa svim tim, dođe mi da pocepam pismo; sve u svemu, znam da ću otići tamo.
Broj strana: 120
Pismo: Latinica
Povez: Mek
Proteza
750.00рсдNe kaže se slučajno da je Martin u evropsku književnost uneo duh „tarantizma“ pre pojave samog Tarantina, o čemu možda ponajbolje svedoči roman Proteza, po čijim je motivima u Španiji snimljen i igrani film. Radnja je smeštena u Barselonu, krajem 70-tih godina prošlog veka, gde nam pisac, kroz ogoljene likove, na brutalan način pripoveda priču o osveti, bez ikakvog ulepšavanja i bez bilo kakve želje da bilo ko od glavnih likova bude iole simpatičan čitaocu. Naprotiv, on nam ih servira onakve kakvi jesu, to je to, želeli mi to da prihvatimo ili ne.
Kreativno čitanje, Knez Wracharsky
Pred nama je zasigurno najbolji „crni roman“ napisan na španskom jeziku. Ovo je priča o nasilju, o nerazumnom, neshvatljivom, iracionalnom nasilju, koje sjedinjuje dva čoveka u svojevrsno „krvno bratstvo“ koje samo krvlju može biti raskinuto.
Diario Público
Kako sam služio Žilu Visenteu
750.00рсдPred nama je četvrti napisan a treći na srpskom jeziku objavljen roman Žoaa Reiša, mladog portugalskog pisca, jednog od nosilaca novog narativa portugalske savremene književnosti. Uz, sada već i našoj publici, prepoznatljiv smisao za humor, sarkzam i burlesku, Reiš u ovoj knjizi ide korak dalje u odnosu na prethodne romane, oplemenjujući svoj stil elementima epistolarnog i pikarskog romana ali i uvodeći po prvi put u svoja dela istorijsku ličnost. Reč je o najvećem portugalskom dramaturgu i pesniku XV i XVI veka, Žilu Visenteu, oko čijeg lika se plete mnoštvo dogodovšina koje nam u prvom licu pripoveda njegov sluga (za razliku od gospodara, fiktivni lik), Anrike. Reiš je, u konačnom finalu romana, iskoristio brojne nepoznanice vezane za život Žila Visentea, (između ostalog i nejasne činjenice vezane za tačnu godinu i mesto njegove smrti), napravivši fiktivnu (ali ne i nemoguću) verziju Visenteovog konačnog časa. A dotle čitalac dolazi prolazeći kroz pravi lavirint živopisnih prostora, od lisabonskih pijaca i trgova, do osiromašenih kućeraka, krčmi i berbernica, probijajući se kroz mozaik likova i njihovih dijaloga koji su neretko ništa drugo do inteligentno nadmudrivanje.
Prateći autorov put trasiran njegovim pretohodnim romanima, PREVODIOČEVA VERENICA i RAZARANJE TIŠINE (oba u izdanju MAGNUSA, u okviru edicije RIO MAGNUS, u prevodu Jelene Žugić), ovde smo svedoci Reišovog književnog sazrevanja i novog izazova koji je sebi nametnuo – da, jezikom specifičnim za opisasnu epohu, otvoreno zapleše sa književnom veličinom kakav je bio Žil Visente, istovremeno se poigravajući ali i slaveći njegovo delo.
Recenzije
Još nema komentara.