Ko je onda bio tamo? Bibijano ne zna. Jedino što je u tom trenutku možda znao bilo je da želi da ode, da se oprosti od Ruis-Tagla i da se više nikad ne vrati u taj goli i krvavi stan. Tim rečima. Mada, tako kako ga opisuje, teško da je stan mogao da bude besprekornije sređen: čistih zidova, knjiga složenih u metalnu policu, fotelja pokrivenih sa dva južnjačka ponča. Na drvenoj klupici bila je Ruis-Taglova lajka, koju je jednog popodneva iskoristio da nas privoli da napravi fotografije svih članova radionice. Kuhinja, koju je Bibijano video kroz pritvorena vrata, izgledala je normalno, ništa od gomila prljavog posuđa svojstvenih kući studenta-samca. (Ali, Ruis-Tagl nije bio student.) Najzad, nije bilo ničega iole atipičnog, ako ne računamo buku koja je, ako hoćete, lako mogla da dopire i iz susednog stana. Dok je Ruis-Tagl govorio, navodno nije želeo da Bibijano ode; sudeći po Bibijanovim rečima, pričao je upravo da bi ga zadržao. Taj utisak, lišen iole pouzdanije podloge, doprineo je da nervoza mog prijatelja, po njemu samom sudeći, postane nepodnošljiva. Najzanimljivije je što je Ruis-Tagl izgledao kao da zapravo uživa: mogavši da uvidi da je Bibijano sve bleđi i uznojeniji, nastavio je da priča (pretpostavljam, o Bergmanu) osmehujući se. Stan je i dalje bio uokviren tišinom…
865.00рсд
Daleka zvezda
Ko je onda bio tamo? Bibijano ne zna. Jedino što je u tom trenutku možda znao bilo je da želi da ode, da se oprosti od Ruis-Tagla i da se više nikad ne vrati u taj goli i krvavi stan. Tim rečima. Mada, tako kako ga opisuje, teško da je stan mogao da bude besprekornije sređen: čistih zidova, knjiga složenih u metalnu policu, fotelja pokrivenih sa dva južnjačka ponča. Na drvenoj klupici bila je Ruis-Taglova lajka, koju je jednog popodneva iskoristio da nas privoli da napravi fotografije svih članova radionice. Kuhinja, koju je Bibijano video kroz pritvorena vrata, izgledala je normalno, ništa od gomila prljavog posuđa svojstvenih kući studenta-samca…
Broj strana: 147
Pismo: Latinica
Povez: Mek
Meet The Author
Nijedan proizvod ne odgovara izabranim kriterijumima.
Morate biti prijavljeni da biste postavili recenziju.
Related products
Lutajuća dama
701.00рсдUvodni roman možda i ključne trilogije (“Rasa”) španskog klasika Pija Barohe, Lutajuća dama, polazi od stvarnog događaja, anarhističkog atentata na kralja Alfonsa XIII i kraljicu Viktoriju u Madridu 1906, koje je bomba poštedela za razliku od dvadeset pet žrtava i nekoliko desetina ranjenih. Budući da je anarhista poznanik glavnih junaka romana, lekara Arasila i njegove kćerke Marije, da se posle atentata skrio u njihovom stanu i da se sumnja na njihovo učešće u pripremanju pokušaja regicida, oni nastoju da napuste državu i pređu u Portugaliju. U tradiciji španskog pikarskog romana, na uzbudljivom i nezgodama bogatom putovanju sreću brojne “oriđinale”, od kojih će im neki pomoći a drugi odmoći. Ispripovedan pitko, ironično i duhovito, roman Lutajuća dama ukazuje na to zašto je Ernest Hemingvej lično rekao autoru: “Dao bih svoju Nobelovu nagradu da mogu da pišem kao Vi.”
Igor Marojević
Broj strana: 209
Pismo: Latinica
Povez: Mek
Proteza
750.00рсдNe kaže se slučajno da je Martin u evropsku književnost uneo duh „tarantizma“ pre pojave samog Tarantina, o čemu možda ponajbolje svedoči roman Proteza, po čijim je motivima u Španiji snimljen i igrani film. Radnja je smeštena u Barselonu, krajem 70-tih godina prošlog veka, gde nam pisac, kroz ogoljene likove, na brutalan način pripoveda priču o osveti, bez ikakvog ulepšavanja i bez bilo kakve želje da bilo ko od glavnih likova bude iole simpatičan čitaocu. Naprotiv, on nam ih servira onakve kakvi jesu, to je to, želeli mi to da prihvatimo ili ne.
Kreativno čitanje, Knez Wracharsky
Pred nama je zasigurno najbolji „crni roman“ napisan na španskom jeziku. Ovo je priča o nasilju, o nerazumnom, neshvatljivom, iracionalnom nasilju, koje sjedinjuje dva čoveka u svojevrsno „krvno bratstvo“ koje samo krvlju može biti raskinuto.
Diario Público
Prustparačke priče
715.00рсдOdvažan, drzak i neverovatno obrazovan, autor sebi dozvoljava sve ili skoro sve. Ovaj postupak, koji kombinuje britkost, političku angažovanost i maštu, omogućava pristup vrhunskoj istini koju sebi može da dozvoli samo velika književnost.
Fabris Lardro, „Transfuge”
Svi „plemeniti“ žanrovi ovde su deformisani, preispitani i, u neku ruku, razoreni.
Patrik Bomon „La Gazette Nord-Pas de Calais”
Potpuno bez kompleksa, đavolski after-pop, delo Huana-Kantavelje označava smrt fikcije onakve kako smo je oduvek zamišljali.
Maksens Gružije, „Daily ELLE ”
Broj strana: 74
Pismo: Latinica
Povez: Mek
Autobiografija generala Franka
1,683.00рсдI posle više od 80 godina od svog završetka, kod nas je Španski građanski rat, u kojem su se borili brojni srpski i jugoslovenski komunisti, poznat jedino u osnovnim crtama. Međutim, da u njemu nije – uz pomoć vojski Hitlera i Musolinija – trijumfovala desnica, najverovatnije ne bi bilo Drugog svetskog rata. Ko želi da se uputi u događaje praktično ključne bojne XX veka, teško može naći prikladniju knjigu od Autobiografije generala Franka Manuela Vaskesa Montalbana. Iako za dobru prozu ne važi da služi pružanju informacija nego kreacije, autor na vrlo originalan način uspeva da sjedini oba ta postupka kroz nepredvidljiv dijalog pripovedača sa naslovnim fikcionalizovanim diktatorom, i tako čitaocu podastre sve užase Španskog građanskog rata i diktature jednog od najzagonetnijih evropskih političara XX veka.
Broj strana: 670
Pismo: Latinica
Povez: Mek
Kako sam služio Žilu Visenteu
750.00рсдPred nama je četvrti napisan a treći na srpskom jeziku objavljen roman Žoaa Reiša, mladog portugalskog pisca, jednog od nosilaca novog narativa portugalske savremene književnosti. Uz, sada već i našoj publici, prepoznatljiv smisao za humor, sarkzam i burlesku, Reiš u ovoj knjizi ide korak dalje u odnosu na prethodne romane, oplemenjujući svoj stil elementima epistolarnog i pikarskog romana ali i uvodeći po prvi put u svoja dela istorijsku ličnost. Reč je o najvećem portugalskom dramaturgu i pesniku XV i XVI veka, Žilu Visenteu, oko čijeg lika se plete mnoštvo dogodovšina koje nam u prvom licu pripoveda njegov sluga (za razliku od gospodara, fiktivni lik), Anrike. Reiš je, u konačnom finalu romana, iskoristio brojne nepoznanice vezane za život Žila Visentea, (između ostalog i nejasne činjenice vezane za tačnu godinu i mesto njegove smrti), napravivši fiktivnu (ali ne i nemoguću) verziju Visenteovog konačnog časa. A dotle čitalac dolazi prolazeći kroz pravi lavirint živopisnih prostora, od lisabonskih pijaca i trgova, do osiromašenih kućeraka, krčmi i berbernica, probijajući se kroz mozaik likova i njihovih dijaloga koji su neretko ništa drugo do inteligentno nadmudrivanje.
Prateći autorov put trasiran njegovim pretohodnim romanima, PREVODIOČEVA VERENICA i RAZARANJE TIŠINE (oba u izdanju MAGNUSA, u okviru edicije RIO MAGNUS, u prevodu Jelene Žugić), ovde smo svedoci Reišovog književnog sazrevanja i novog izazova koji je sebi nametnuo – da, jezikom specifičnim za opisasnu epohu, otvoreno zapleše sa književnom veličinom kakav je bio Žil Visente, istovremeno se poigravajući ali i slaveći njegovo delo.
Recenzije
Još nema komentara.