Ko je onda bio tamo? Bibijano ne zna. Jedino što je u tom trenutku možda znao bilo je da želi da ode, da se oprosti od Ruis-Tagla i da se više nikad ne vrati u taj goli i krvavi stan. Tim rečima. Mada, tako kako ga opisuje, teško da je stan mogao da bude besprekornije sređen: čistih zidova, knjiga složenih u metalnu policu, fotelja pokrivenih sa dva južnjačka ponča. Na drvenoj klupici bila je Ruis-Taglova lajka, koju je jednog popodneva iskoristio da nas privoli da napravi fotografije svih članova radionice. Kuhinja, koju je Bibijano video kroz pritvorena vrata, izgledala je normalno, ništa od gomila prljavog posuđa svojstvenih kući studenta-samca. (Ali, Ruis-Tagl nije bio student.) Najzad, nije bilo ničega iole atipičnog, ako ne računamo buku koja je, ako hoćete, lako mogla da dopire i iz susednog stana. Dok je Ruis-Tagl govorio, navodno nije želeo da Bibijano ode; sudeći po Bibijanovim rečima, pričao je upravo da bi ga zadržao. Taj utisak, lišen iole pouzdanije podloge, doprineo je da nervoza mog prijatelja, po njemu samom sudeći, postane nepodnošljiva. Najzanimljivije je što je Ruis-Tagl izgledao kao da zapravo uživa: mogavši da uvidi da je Bibijano sve bleđi i uznojeniji, nastavio je da priča (pretpostavljam, o Bergmanu) osmehujući se. Stan je i dalje bio uokviren tišinom…
Lutajuća dama
735.00рсдUvodni roman možda i ključne trilogije (“Rasa”) španskog klasika Pija Barohe, Lutajuća dama, polazi od stvarnog događaja, anarhističkog atentata na kralja Alfonsa XIII i kraljicu Viktoriju u Madridu 1906, koje je bomba poštedela za razliku od dvadeset pet žrtava i nekoliko desetina ranjenih. Budući da je anarhista poznanik glavnih junaka romana, lekara Arasila i njegove kćerke Marije, da se posle atentata skrio u njihovom stanu i da se sumnja na njihovo učešće u pripremanju pokušaja regicida, oni nastoju da napuste državu i pređu u Portugaliju. U tradiciji španskog pikarskog romana, na uzbudljivom i nezgodama bogatom putovanju sreću brojne “oriđinale”, od kojih će im neki pomoći a drugi odmoći. Ispripovedan pitko, ironično i duhovito, roman Lutajuća dama ukazuje na to zašto je Ernest Hemingvej lično rekao autoru: “Dao bih svoju Nobelovu nagradu da mogu da pišem kao Vi.”
Igor Marojević
Broj strana: 209
Pismo: Latinica
Povez: Mek
Recenzije
Još nema komentara.