Dan u martu
840.00рсдDan 15. mart krucijalan je za oba glavna junaka ovog romana, Sašu, dvadesettrogodišnju balerinu u Minhenu i njenog oca u Beogradu. Saša rešava da se oslobodi unutrašnjih pritisaka, bojazni od osude okoline, strepnji od reakcija roditelja zbog svojih postupaka. Nežna i duboko empatična, preispituje sebe i svoj odnos sa ocem koji svoje poslednje dane provodi na onkološkom odeljenju bolnice u Beogradu, gde svodi životne račune sa svojim ocem, suprugom, kolegama, najviše se baveći odnosom sa ćerkom jedinicom. Njihova nikada glasno iskazana ljubav i suštinska povezanost u katarzičnom finalu romana dobijaju razrešenje u vidu međusobnog oprosta za sve životne nesporazume, sumnje i nerazumevanja. Iako autor iza sebe ima tek dva romana, Dan u martu odaje daleko iskusnijeg, zrelog pisca koji besprekorno vodi radnju, ume fino da iznijansira kako glavne tako i sporedne likove, ne bežeći od ovako delikatne teme već neprestano boravi u njenom središtu. Čitljivo, hrabro, dobro napisano.
Zvonko Karanović
Momci iz Majamija
1,120.00рсдGrupa razočaranih američkih dobrovoljaca – uključujući i budućeg provalnika u „Votergejt“ Frenka Fjorinija i novinara Aleksa Rorka, čiji je nestanak 1963. i dalje nerešen – okrenula je svoju odanost naglavačke i pridružila se kubanskim izbeglicama, agentima CIA-e i raznim pustolovima i „psima rata“ koji su dospeli u Majami, spremni da se bore protiv Kastrovog režima svim raspoloživim sredstvima. Ovi likovi koje su pokretali motivi koji su im bili važniji od života, izazvali su pravu pustoš širom Kariba, a njihove aktivnosti su dosezale čak i do ubistva predsednika Kenedija, te neuspele invazije na Haiti kojim je tada vedrio „Papa Dok“ Duvalije, ali i pada Ričarda Niksona.
„Hladni rat“ je stigao u Majami i stvari više nikada neće biti iste.
Kristofer Oten
Kvintni krug
690.00рсдKvintni krug, komedija sa pevanjem na ivici pucanja, kako autorka žanrovski određuje svoj tekst, precizna je i sublimna slika ovog doba. Uz spisak lica stoji: Koni – pevačica i kućna diva, Faki – menadžer, kompozitor, tekstopisac, Angelina – dadilja i student, Kole – muž pevačice i poslovni čovek, Nevenka – novinarka i prijateljica, Voks – koreograf i telohranitelj. I svuda napomena: ima još.
Ima još, jer njih šestoro su sve i svi: javne ličnosti, telohranitelji, studenti sumnjivih fakulteta. Bivše prostitutke i kradljivice, dileri droge ili preprodavci parfema i firmirane garderobe. Iznevereni supružnici, roditelji bez interesovanja za potomstvo, prijatelji iz interesa.
Autentičnost priče garantuje pisac, rečeno je. Ali autorka nije samo, kroz sirovu leksiku i dramski uverljivu situaciju oslikala doba, već je dala i objašnjenje svih iskliznuća iz čestitosti, dostojanstva, empatije. U orvelovskoj stvarnosti, Koni ispred svog oltara – QLED televizora, živi simulakrume kojima meri vrednost sopstvene egzistencije. U ležernoj kombinaciji marke „Kežual“ – koja joj zateže ono što ne sme biti šljampavo, i otkriva onoliko koliko je potrebno da erogeno telo diše, ona ne može, kao ni drugi junaci, ni dati od sebe ništa više, od zapevavanja „na prazno“.
Kvintni krug je surova, snažna, otrežnjujuća priča. Za one, koji još umeju da čitaju.
Dr Ana Stišović
NIŠVIL
620.00рсд„Nišvil je doslovno pesnica u glavu srpskom literarnom establišmentu, poludirekt sa juga Srbije iz kojeg su dolazili najslavniji domaći bokseri.“
(Dinko Tucaković, „Borba“, 1994)
„Obaveštavam čitaoce da Niš više ne postoji. Na mestu gde se nekada taj grad nalazio iznikao je Nišvil, mitski prostor Univerzalne Palanke, veliki polis turbo-folk utopije o kome piše Zoran Ćirić, jedna od najosobenijih ličnosti novije srpske proze, čovek koji je na vreme shvatio da je autsajderstvo (naša) sudbina. Nije u takvom osećanju usamljen: Niš (odnosno Nišvil) postaje kolevka jednog novog kreativnog senzibiliteta koji – ako bude sreće – može dokrajčiti ovu nesnošljivo predugu agoniju srpskog deseteračkog romantizma.“
(Bogdan Tirnanić, „Politika“, 1995)
„U Nišvilu se u potpunosti pokazuje Ćirićeva pripovedačka strategija: to je proza koja ne preza ni od čega, ponajmanje od spremnosti da se neprekidno menja i da se poigrava tabuima svih vrsta. U isto vreme, to je proza koja je u dosluhu sa nizom alternativnih i neknjiževnih svetova – od rokenrola i izmenjenih stanja svesti do filma i politike, od džeza i pornografije do novokomponovane narodne muzike i umetničke avangarde.“
(David Albahari, pogovor drugom izdanju, 2002)
Knjiga znakova
700.00рсдSvaka priča je jedan mali roman. Svojim pripovedanjem Gaje nas nekad vodi iz sadašnjosti u blisku budućnost i pred čitaoca postavlja ozbiljna filozofska pitanja koja se tiču transhumanizma i sveta digitalizacije koji bi nas, uz sve blagodeti, mogao odvesti u svet otuđenosti i gubitka identiteta. Svaka priča ima simboličan završetak iz koga možemo izvući bezbroj različitih ishoda u zavisnosti od ličnog doživljaja. Kroz njeno lagano i pitko kazivanje, koje kadkad ume da ošamuti, nedvosmisleno se provlači nit reskosti i kritičnosti koja podstiče čitaoca da otvori oči i razbudi usnule misli kako bi se otrgao robovanju stereotipima i prenebregao mogućnost da bude izmanipulisan. Upravo je to najsnažnija poruka i signal koji autorka šalje čitaocu i koje će prepoznati nezakatančeni um kadar da krstari kroz vreme, istoriju i kulture, koji nije zaokupljen materijalnim i zarobljen u trenutku vremena egzistencije. Ako širom raskrilimo vrata ovoj zbirci nesvakidašnjih bisera pripovedanja prepoznaćemo sve što nas okružuje, od najsitnijih emocija do krucijalnih pitanja koja zhavataju celu planetu zagađujući je brzinom galopirajuće metastaze tumora koga možemo odstraniti jedino uz poštovanje svih različitosti zahvaljujući kojima postoji lepota življenja, uz uvažavanje blagodeti modernog sveta, ali nedopuštajući da nas one negiraju i pregaze. Zato se ova zbirka može uvrstiti u svojevrsnu kritiku globalističke osrednjosti i vladavine mediokriteta.
Proteza
750.00рсдNe kaže se slučajno da je Martin u evropsku književnost uneo duh „tarantizma“ pre pojave samog Tarantina, o čemu možda ponajbolje svedoči roman Proteza, po čijim je motivima u Španiji snimljen i igrani film. Radnja je smeštena u Barselonu, krajem 70-tih godina prošlog veka, gde nam pisac, kroz ogoljene likove, na brutalan način pripoveda priču o osveti, bez ikakvog ulepšavanja i bez bilo kakve želje da bilo ko od glavnih likova bude iole simpatičan čitaocu. Naprotiv, on nam ih servira onakve kakvi jesu, to je to, želeli mi to da prihvatimo ili ne.
Kreativno čitanje, Knez Wracharsky
Pred nama je zasigurno najbolji „crni roman“ napisan na španskom jeziku. Ovo je priča o nasilju, o nerazumnom, neshvatljivom, iracionalnom nasilju, koje sjedinjuje dva čoveka u svojevrsno „krvno bratstvo“ koje samo krvlju može biti raskinuto.
Diario Público