Knjižara

Kljun u oku

685.00рсд

U mraku i magli poslednje decenije dvadesetog veka, u mračnoj srpskoj provinciji zatičemo detektiva Svetislava Krvavca i od prve rečenice postajemo svedoci događaja u koje je upleten, a u koje smo, ako se već sećamo devedesetih, upleteni svi zajedno.

I potpuno je nebitno da li devedesete poznajete iz iskustva ili tek iz priče, svakako ste upleteni. Zvuči kao da nemate mnogo izbora. Izbora nema ni Svetislav Krvavac, najveći detektiv tog dela istočne Srbije, ali se, upleten do lakata, trudi da se izbori sa onim što ga je snašlo i sebi obezbedi, ako ništa drugo, onda makar – mogućnost izbora.

Kada bi ova knjiga mogla da se čuje, bila bi to plejlista nepovratno podešena na shuffle, a na njoj bi se nizale teške rokačine, opskurni narodnjaci, topot đonova i zvuk košave, dok iz off-a klize lenje deonice na saksofonu.

Kada bi ova knjiga mogla da miriše, zapljusnuo bi vas zadah močvare koju komešaju bure jeftinih parfema, laka za kosu i benzina koji se prodaje na ulici.

Kada bi ova knjiga bila film, bio bi to film sa glumcima koji stranice scenarija dobijaju ponekad na kašičicu, ponekad u talasima, ali ne od jednog, već od nekoliko scenarista. Zamislite da gospodin Duško Kovačević sedi za stolom, piše, odmah prosleđuje tekst glumcima, ali papire usput presreće zaludni Kventin Tarantino i potura ono što je on, sakriven u tami filmskog studija, zapisao. Na sve to, obojica (i Kovačević i Tarantino) imaju ozbiljnih problema sa nedisciplinovanim glumcima sklonim improvizacijama.

Ako biste želeli da gledate taj film, onda želite da pročitate ovaj roman.

Kreativno čitanje

Knez Wratcharsky

Magični geto

617.00рсд

Ćirić je akrobata. Bez zaštitne maske. Pleše na gitarskoj žici razapetoj iznad glava zgranute publike. On je hrabar, neustrašiv. Žonglira rečima. Grebe ih krvavom trzalicom po pergamentu napravljenom od sopstvene kože.

Dok svet tone u farisejstvo, Magični piše o rok muzici. Uzaludan posao, neko bi rekao. Netačno! Sudbina umetnika – u svetu opsednutom novcem i slavom – razotkriva se u tekstovima o Reju Dejvisu, Ediju Hintonu, Majklu Hedu, Džinu Klarku i drugim znanim i neznanim rok herojima.

Žikica Simić

Mauzolej

785.00рсд

Jedna od brojnih misterija vezanih za Josipa Broza Tita jeste i ona da on nije sahranjen u „Kući cveća“. Glavni junaci novog Đukanovićevog romana, dvojica studenata žurnalistike, tragaju za Titovom večnom kućom. Ta kuća bi mogla biti na mnogim mestima širom sveta, od egipatskih piramida do Kremlja i Vatikana.

Paraleleno sa pričom o potrazi za Maršalovom grobnicom, odigravaju se i storije dvojice istraživača, u kojima je kroz ljubavne i društvene lomove, odslikano vreme generacije stasale i odrasle u Titovoj Jugoslaviji. Ima u tim pričama i lepe nostalgije i gorkih poraza proizašlih iz porušenih i neostvarenih ideala. Kulminaciju romana čini pripovest na samom njegovom kraju, u kojoj se potresnim slikama dečjeg stradanja u Jasenovcu otkopava „političko đubre ispod jugoslovenskog tepiha“ i otkriva trulež u temeljima države zbok kojeg je ona i morala da se uruši.

Ovaj roman se čita kao uzbudljiva ljubavno-špijunska priča preko koje se objašnjava jedna od najvećih tajni nekadašnje Jugoslavije i istorijski brodolom srpskog naroda.

Kao u svojim prethodnim romanima, Đukanović se i ovde predstavlja kao majstor intrigantne fabule, velikih zapleta i neočekivanih raspleta. Igra u kojoj se uživa ali u kojoj se pokreću i neka suštinska pitanja naše egzistencije.

Broj strana: 304
Pismo: Ćirilica
Povez: Mek

Prustparačke priče

715.00рсд

Odvažan, drzak i neverovatno obrazovan, autor sebi dozvoljava sve ili skoro sve. Ovaj postupak, koji kombinuje britkost, političku angažovanost i maštu, omogućava pristup vrhunskoj istini koju sebi može da dozvoli samo velika književnost.
Fabris Lardro, „Transfuge”

Svi „plemeniti“ žanrovi ovde su deformisani, preispitani i, u neku ruku, razoreni.
Patrik Bomon „La Gazette Nord-Pas de Calais”

Potpuno bez kompleksa, đavolski after-pop, delo Huana-Kantavelje označava smrt fikcije onakve kako smo je oduvek zamišljali.
Maksens Gružije, „Daily ELLE ”

Broj strana: 74
Pismo: Latinica
Povez: Mek

Žrtvovane dame

757.00рсд

Krimić kakav nikada niste čitali: zbog teme žrtvovanih dama koje završavaju u javnim kućama, zbog toga što se teška tema čita sa lakoćom usled iskupljujućeg humora meksičkog pisca, neobičnih ljubavnih priča kakve nastaju i u najsloženijim okolnostima i jednako maštovite strukture u kojoj se svaka upotrebljena reč i svaki motiv pravdaju i koriste do kraja, redosledom koji niko ne može da predvidi.

Ovaj roman ne pripada ni policijskom žanru ni „crnom romanu“. Pisac ne želi da plete radnju oko zločina, već je njegov cilj da prenese dijaloge i scenografiju na osnovu svedočenja i novinskih članaka koji su objavljeni po otkriću zlodela koja su počinjena. Ali je nemoguće otrgnuti se ironiji ako pogledamo imena glavnih junaka. Ko bi mogao da pomisli da su žene koje se zovu Arhanđela i Serafina u stanju da počine takve strahote? Ali pisac se tu ne zaustavlja: jedan od bordela koji je u vlasništvu pomenutih sestara se zove Lepi Meksiko, krajnje sarkastičan naziv za jednu zemlju prepunu nasilja.
(El Pais, Madrid)

„Ljudi se smeju stvarima koje uopšte nisu smešne. U ovom romanu, na primer, postoji niz situacija koje čitaoce teraju na smeh. Recimo, kad neko misli da može vrelom peglom da izleči nekoga, to može biti smešno, ali je situacija zapravo grozna, jer se tu radi o ubistvu.“
(Horhe Ibarguengoitija, intervju za časopis Vuelta – objavljen 1985.)

Broj strana: 176
Pismo: Latinica
Povez: Mek

Ne smaraj

710.00рсд

– U ovu gimnaziju đaci ne dolaze da bi učili. Tek smo počeli školsku godinu i četiri profesora već su dala otkaz. Onaj koji je izdržao najduže, izdržao je tri dana. Bilo vas je dvojica koji ste danas tražili posao, ali drugi je bio mlađi, tek diplomirao. Ti mi se više dopadaš, uostalom više će te poštovati jer si ćelav. Ako možeš, počni već sad. Da te povedem u učionicu?

Broj strana: 186
Pismo: Latinica
Povez: Mek

Momci iz Majamija

1,100.00рсд

Grupa razočaranih američkih dobrovoljaca – uključujući i budućeg provalnika u „Votergejt“ Frenka Fjorinija i novinara Aleksa Rorka, čiji je nestanak 1963. i dalje nerešen – okrenula je svoju odanost naglavačke i pridružila se kubanskim izbeglicama, agentima CIA-e i raznim pustolovima i „psima rata“ koji su dospeli u Majami, spremni da se bore protiv Kastrovog režima svim raspoloživim sredstvima. Ovi likovi koje su pokretali motivi koji su im bili važniji od života, izazvali su pravu pustoš širom Kariba, a njihove aktivnosti su dosezale čak i do ubistva predsednika Kenedija, te neuspele invazije na Haiti kojim je tada vedrio „Papa Dok“ Duvalije, ali i pada Ričarda Niksona.

„Hladni rat“ je stigao u Majami i stvari više nikada neće biti iste.

Kristofer Oten

Kvintni krug

690.00рсд

Kvintni krug, komedija sa pevanjem na ivici pucanja, kako autorka žanrovski određuje svoj tekst, precizna je i sublimna slika ovog doba. Uz spisak lica stoji: Koni – pevačica i kućna diva, Faki – menadžer, kompozitor, tekstopisac, Angelina – dadilja i student, Kole – muž pevačice i poslovni čovek, Nevenka – novinarka i prijateljica, Voks – koreograf i telohranitelj. I svuda napomena: ima još.

Ima još, jer njih šestoro su sve i svi: javne ličnosti, telohranitelji, studenti sumnjivih fakulteta. Bivše prostitutke i kradljivice, dileri droge ili preprodavci parfema i firmirane garderobe. Iznevereni supružnici, roditelji bez interesovanja za potomstvo, prijatelji iz interesa.

Autentičnost priče garantuje pisac, rečeno je. Ali autorka nije samo, kroz sirovu leksiku i dramski uverljivu situaciju oslikala doba, već je dala i objašnjenje svih iskliznuća iz čestitosti, dostojanstva, empatije. U orvelovskoj stvarnosti, Koni ispred svog oltara – QLED televizora, živi simulakrume kojima meri vrednost sopstvene egzistencije. U ležernoj kombinaciji marke „Kežual“ – koja joj zateže ono što ne sme biti šljampavo, i otkriva onoliko koliko je potrebno da erogeno telo diše, ona ne može, kao ni drugi junaci, ni dati od sebe ništa više, od zapevavanja „na prazno“.

Kvintni krug je surova, snažna, otrežnjujuća priča. Za one, koji još umeju da čitaju.

Dr Ana Stišović