• 0 Items - 0.00рсд
    • No products in the cart.

Knjižara

Proteza

750.00рсд

Ne kaže se slučajno da je Martin u evropsku književnost uneo duh „tarantizma“ pre pojave samog Tarantina, o čemu možda ponajbolje svedoči roman Proteza, po čijim je motivima u Španiji snimljen i igrani film. Radnja je smeštena u Barselonu, krajem 70-tih godina prošlog veka, gde nam pisac, kroz ogoljene likove, na brutalan način pripoveda priču o osveti, bez ikakvog ulepšavanja i bez bilo kakve želje da bilo ko od glavnih likova bude iole simpatičan čitaocu. Naprotiv, on nam ih servira onakve kakvi jesu, to je to, želeli mi to da prihvatimo ili ne.

Kreativno čitanje, Knez Wracharsky

 

Pred nama je zasigurno najbolji „crni roman“ napisan na španskom jeziku. Ovo je priča o nasilju, o nerazumnom, neshvatljivom, iracionalnom nasilju, koje sjedinjuje dva čoveka u svojevrsno „krvno bratstvo“ koje samo krvlju može biti raskinuto.

Diario Público

Neponovljivo

750.00рсд

Zoran Ćirić je veliki jer njegove priče uvek direktno govore o onome šta ljudi osećaju u stvarnom životu za koji podjednako slute da im pripada i da im ne pripada. Kod njega nema poricanja, niti nagodbe, a kamoli propovedi; on ne smatra da je biti beskompromisan ili buntovan nekakva velika stvar. I najveći otpadnici/odmetnici osećaju isto što i obični ljudi. Jer se kod Zorana Ćirića uvek nešto dešava što te natera da se setiš od čega si napravljen. Nasilje. Neprijateljski seks. Razjarena frustracija. Komični bes, tragični bes, nadrealni bes, lirski bes – ali uvek čisti bes. Mučne a providne misterije. Čekati u podzemnoj ili izaći na ulicu ali ostaviti novčanik kod kuće. Nositi čelični donji veš. Izbegavati mračna mesta koja šire asfaltiranu tišinu. Zaobilaziti usamljenike koji ne hodaju kako bi trebalo. I zaboraviti na sve dobre savete kao i na sopstveni recept koji kaže šta učiniti da sve bude u redu…

Sin hiljadu ljudi

655.00рсд

Iako je u Maevom delu žensko prisustvo bitno, razjašnjeno i neophodno, u patrijarhalnoj tradiciji to nije tako. San o Bogu Ocu koji sâm stvara ljudsko muško stvorenje jednostavnim izgovaranjem božanske reči nad šakom gline, i koji potom stvara Evu iz jednog od njegovih rebara, opravdava jevrejsko-hrišćanske konvencije o pravima muškarca nad ženom, tvorca mužjaka nad stvorenom ženkom. Božanska muška moć se imitira kroz vekove: u hrišćanskom trojstvu, u alhemijskim ritualima koji rađaju homunkulusa (kako je kasnije tvrdio Geteov dr Faust), u kabalističkoj magiji koja daje život Golemu u Pragu XVIII veka, u delu doktora Frankenštajna koji čini da se rodi čudovište pribegavajući isključivo nauci, bez žene koja bi ga mogla začeti, a danas u elektronskom svetu koji omogućava stvaranje „dece” i virtuelnih prijatelja u imaginarnim porodičnim vezama Fejsbuka. Svim ovim patrijarhalnim fantazijama, Mae suprotstavlja još jednu plemenitiju i ostvarljiviju: fantaziju o „sinu hiljadu ljudi”, kako muškaraca tako i žena. Svi odgovaramo toj definiciji.

Alberto Mangel

Kljun u oku

655.00рсд

U mraku i magli poslednje decenije dvadesetog veka, u mračnoj srpskoj provinciji zatičemo detektiva Svetislava Krvavca i od prve rečenice postajemo svedoci događaja u koje je upleten, a u koje smo, ako se već sećamo devedesetih, upleteni svi zajedno.

I potpuno je nebitno da li devedesete poznajete iz iskustva ili tek iz priče, svakako ste upleteni. Zvuči kao da nemate mnogo izbora. Izbora nema ni Svetislav Krvavac, najveći detektiv tog dela istočne Srbije, ali se, upleten do lakata, trudi da se izbori sa onim što ga je snašlo i sebi obezbedi, ako ništa drugo, onda makar – mogućnost izbora.

Kada bi ova knjiga mogla da se čuje, bila bi to plejlista nepovratno podešena na shuffle, a na njoj bi se nizale teške rokačine, opskurni narodnjaci, topot đonova i zvuk košave, dok iz off-a klize lenje deonice na saksofonu.

Kada bi ova knjiga mogla da miriše, zapljusnuo bi vas zadah močvare koju komešaju bure jeftinih parfema, laka za kosu i benzina koji se prodaje na ulici.

Kada bi ova knjiga bila film, bio bi to film sa glumcima koji stranice scenarija dobijaju ponekad na kašičicu, ponekad u talasima, ali ne od jednog, već od nekoliko scenarista. Zamislite da gospodin Duško Kovačević sedi za stolom, piše, odmah prosleđuje tekst glumcima, ali papire usput presreće zaludni Kventin Tarantino i potura ono što je on, sakriven u tami filmskog studija, zapisao. Na sve to, obojica (i Kovačević i Tarantino) imaju ozbiljnih problema sa nedisciplinovanim glumcima sklonim improvizacijama.

Ako biste želeli da gledate taj film, onda želite da pročitate ovaj roman.

Kreativno čitanje

Knez Wratcharsky

Podno sveta

748.00рсд

Jedan od temeljnih elemenata institucije braka je tvrdoglavost. Čovek insistira na jednoj osobi i zbog toga često ni ne pokušava da isproba stotine drugih opcija, a ponekad, nakon samo nekoliko pokušaja, odustaje i nastavlja da navaljuje na onu prvu. U početku je taj inat okrenut protiv spoljašnjeg sveta. Parovi teraju inat oko majke, oca, prijatelja, potencijalnih mogućnosti. Stojeći jedan uz drugoga provociraju život i tako se udružuju. Postaju jedno. A svako sjedinjavanje je istovremeno i poricanje i uzrok dekadencije. Onda parovi koji su se sjedinili počinju da teraju inat jedno drugom. Počinju ratovi oko podela, koji se vode tonovima različitog intenziteta ili ćutanjem, u kojima se bore za svoje pozicije u braku, školovanje dece ako ih imaju, što veću zaradu, karijeru.

Lutajuća dama

701.00рсд

Uvodni roman možda i ključne trilogije (“Rasa”) španskog klasika Pija Barohe, Lutajuća dama, polazi od stvarnog događaja, anarhističkog atentata na kralja Alfonsa XIII i kraljicu Viktoriju u Madridu 1906, koje je bomba poštedela za razliku od dvadeset pet žrtava i nekoliko desetina ranjenih. Budući da je anarhista poznanik glavnih junaka romana, lekara Arasila i njegove kćerke Marije, da se posle atentata skrio u njihovom stanu i da se sumnja na njihovo učešće u pripremanju pokušaja regicida, oni nastoju da napuste državu i pređu u Portugaliju. U tradiciji španskog pikarskog romana, na uzbudljivom i nezgodama bogatom putovanju sreću brojne “oriđinale”, od kojih će im neki pomoći a drugi odmoći. Ispripovedan pitko, ironično i duhovito, roman Lutajuća dama ukazuje na to zašto je Ernest Hemingvej lično rekao autoru: “Dao bih svoju Nobelovu nagradu da mogu da pišem kao Vi.”

Igor Marojević

Broj strana: 209
Pismo: Latinica
Povez: Mek

Smrt ima ime

655.00рсд

Istinita, zapanjujuća i iskrena ispovest možda i najvećeg svetskog profesionalnog ubice novijeg doba, čoveka koji je baveći se tim poslom izvršio, kako je uredno beležio, 492 naručena ubistva, jedno po jedno. Žulio Santana je svoju životnu priču poverio jednom od vodećih istraživačkih novinara u Brazilu, Klesteru Kavalkantiju, koji ju je pretočio u ovu knjigu.

Santana je prvi posao obavio početkom sedamdesetih godina prošlog veka, u džunglama Amazona, da bi narednih trideset i pet godina došao skoro do cifre od 500 žrtava koje nosi na duši. Ne napuštajući rodni Brazil, Žulio je zahvaljujući korupciji koja je vladala pre svega u policiji, vojsci i među lokalnim moćnicima, uspeo da izbegne zatvor u kome je za svo to vreme proveo manje od 24 sata.

U svojoj 52 godini, ovaj plaćenik, ogrnut strogim katoličkim vaspitanjem, plašljiv pred Bogom, je obavio svoj poslednji posao. U jednom intervjuu iz 2019. Santana (koji je tada imao 64 godine) je rekao da je , s jedne strane, veoma zadovoljan ovom knjigom i načinom na koji je Kavalkanti preneo njegovu priču ali je poprilično razočaran igranim filmom o njemu, u kome se, kako kaže, veliča njegova profesija.

Broj strana: 230
Pismo: Latinica
Povez: Mek

1 2