Glavni junak ovog romana o unutrašnjoj strani emigracije, Bogdan, usamljenik je koji neuspešno pokušava da se odseli iz samog sebe. Pristigavši u SAD iz Srbije gradi novi identitet, ali ga sustižu repovi prošlosti. Okruženje migranata sa Kube, iz Srbije i Kine, u život glavnog junaka donosi u isto vreme mračne, vesele i groteskne likove. U lažnom braku sa Milagros Dijas, Amerikankom kubanskog porekla, proživljava svoje dane čuda u čekanju radne i boravišne dozvole. Preplićući svoj život s Kubancima koji kroz različite generacije nose svoje deliće Havane, Marijela i puteva kojima su pristigli na američko tlo, on prestaje da se plaši svoje sudbine. Bogdan nije uplašen čak ni kad ga zbog sumnje u lažni brak izvode pred američke imigracione vlasti: tokom ispovesti pred islediocima, on ne pokušava da ulepša svoju priču. Njegova ljubav iz detinjstva i ranije mladosti, Ana, vraća ga u prošlost kroz pornografske delove ispovesti. I ona proživljava ličnu emigrantsku krizu, ali daleko od Bogdana, na Kipru. Tako se koncept jedne iste emigrantske žudnje prenosi kroz nekoliko država i kontinenata u zajednički: tuđi san. Čak ni nakon sumornog kraha američkog sna, ni Milagros, ni Ana, ni Bogdan, kao ni njegov prijatelj s posla Kinez Žang, ne prestaju da sanjare. Ali kako odmiče saslušanje u američkom Imigracionom sudu, glavni junak postaje svestan da ni eventualni povratak u domovinu više nikada ne može biti povratak na staro. Bogdanu ostaje samo da sačeka konačnu presudu.
Žrtvovane dame
700.00 RSDKrimić kakav nikada niste čitali: zbog teme žrtvovanih dama koje završavaju u javnim kućama, zbog toga što se teška tema čita sa lakoćom usled iskupljujućeg humora meksičkog pisca, neobičnih ljubavnih priča kakve nastaju i u najsloženijim okolnostima i jednako maštovite strukture u kojoj se svaka upotrebljena reč i svaki motiv pravdaju i koriste do kraja, redosledom koji niko ne može da predvidi.
Ovaj roman ne pripada ni policijskom žanru ni „crnom romanu“. Pisac ne želi da plete radnju oko zločina, već je njegov cilj da prenese dijaloge i scenografiju na osnovu svedočenja i novinskih članaka koji su objavljeni po otkriću zlodela koja su počinjena. Ali je nemoguće otrgnuti se ironiji ako pogledamo imena glavnih junaka. Ko bi mogao da pomisli da su žene koje se zovu Arhanđela i Serafina u stanju da počine takve strahote? Ali pisac se tu ne zaustavlja: jedan od bordela koji je u vlasništvu pomenutih sestara se zove Lepi Meksiko, krajnje sarkastičan naziv za jednu zemlju prepunu nasilja.
(El Pais, Madrid)
„Ljudi se smeju stvarima koje uopšte nisu smešne. U ovom romanu, na primer, postoji niz situacija koje čitaoce teraju na smeh. Recimo, kad neko misli da može vrelom peglom da izleči nekoga, to može biti smešno, ali je situacija zapravo grozna, jer se tu radi o ubistvu.“
(Horhe Ibarguengoitija, intervju za časopis Vuelta – objavljen 1985.)
Broj strana: 176
Pismo: Latinica
Povez: Mek