• 0 Items - 0.00рсд
    • No products in the cart.

Shop

701.00рсд

Lutajuća dama

Uvodni roman možda i ključne trilogije (“Rasa”) španskog klasika Pija Barohe, Lutajuća dama, polazi od stvarnog događaja, anarhističkog atentata na kralja Alfonsa XIII i kraljicu Viktoriju u Madridu 1906, koje je bomba poštedela za razliku od dvadeset pet žrtava i nekoliko desetina ranjenih. Budući da je anarhista poznanik glavnih junaka romana, lekara Arasila i njegove kćerke Marije, da se posle atentata skrio u njihovom stanu i da se sumnja na njihovo učešće u pripremanju pokušaja regicida, oni nastoju da napuste državu i pređu u Portugaliju. U tradiciji španskog pikarskog romana, na uzbudljivom i nezgodama bogatom putovanju sreću brojne “oriđinale”, od kojih će im neki pomoći a drugi odmoći. Ispripovedan pitko, ironično i duhovito, roman Lutajuća dama ukazuje na to zašto je Ernest Hemingvej lično rekao autoru: “Dao bih svoju Nobelovu nagradu da mogu da pišem kao Vi.”

Igor Marojević

Broj strana: 209
Pismo: Latinica
Povez: Mek

Share

Meet The Author

"Pio Baroha (San Sebastijan, 1872 – Madrid, 1956) je jedan od najznačajnijih pisaca španske književnosti dvadesetog veka. I ne samo španske; među njegovim brojnim poklonicima iz sveta literature nalazili su se i Džon Don Pasos i Ernst Hemingvej, koji ga je posetio malo pred smrt i u određenom trenutku mu rekao: “Dao bih svoju Nobelovu nagradu da mogu da pišem kao vi” i, uz Kamila Hosea Selu, bio na njegovoj sahrani.Prve knjige objavio je 1900. godine nakon niza saradnje u novinama i časopisima. Usledio je period intenzivnog rada koji je kombinovao sa putovanjima u Španiju i Evropu. U devet tematskih trilogija i dve tetralogije lično autor je svrstao svoje narative, uključujući i dva romana koja su mu objavljena tek posthumno zbog njihovog antiklerikalističkog naboja koji je zabranjivan i cenzurisan u Frankovoj Španiji, pri čemu mu nije pomoglo ni to što je za vreme tamošnjeg građanskog rata, koji je proveo uglavnom u Francuskoj, bio na strani desnice.Napisao je i sedam drama i učestvovao u pisanju scenarija za dva filma po njegovom romanu “Nemiri Šantija Andije”, a u jednom od njih glumi samog sebe. Primljen je u Špansku kraljevsku akademiju 1935. "