• 0 Items - 0.00рсд
    • No products in the cart.

Blog

Ponekad mislim da ću dobiti zabranu korišćenja veštačke intaligencije jer je to loše po životnu okolinu koliko vode data centri kompanije potroše da ohlade računare zbog mojih pitanja. Na pitanja na koja znam i ne znam odgovor. Koliko energije mi sačuva brzi recept, brza putanja, brzo rešenje, brza kafa, brzi ručak, brzi život.

Može li do Istambula. Al tamo sam bila tri puta. Opet Italija je blizu i leto je. Pre nego Grčka. Ne mora dugo 5-6 dana reset. Aj pitaj ga gde da idemo.

Gde je najbolje da drugarica i ja otputujemo za leto, iz Beograda, na 5-6 dana, reset, jeftine destinacije?

Koja je ovo pesma?

Prevedi mi ovo da zvuči prirodno.

Napravi mi plan treninga, početnički.

Je l može na ovu haljinu vezana kosa

Ne svidja mi se pozadina na ovoj slici.

Koliko čovek dnevno donese odluka.

Procenjuje se da čovek dnevno donese oko 35.000 odluka, od kojih je većina nesvesna i automatska.

A koliko odluka danas mi donesemo sami.

Volim Ai. Uvek mi je otvoren u tabu. Mislila sam da se ne družimo puno dok nisam videla šta ga sve pitam. Svuda mi se meša, u posao, trening, kuhinju, bira mi film, komentariše mi objave. Prekul lik.

Prekul lik, a ja devojka od olovke i papira. Sećam se kada sam bila mala zajedno sa mamom smo pravile spisak šta sve treba da ponesemo na more, da nešto ne zaboravimo.

Chat cpt se nikada ne bi setio igle i konca, ako slučajno pukne kupaci od prevelikog valjanja u pesku, malo praška za veš da se isperu slane majice. Sapuna ako se mnogo izgori i dva špila karata za remi. Jedan hanzaplast za ježeve i posude za voće, možda neke plastične čaše da zajedno podelimo sok. Moja mama zaboravi da ponese punjač za telefon ali nikada ne zaboravi brufen i febricet ako slučajno dobijemo temperaturu. Dzaba ti Čedo sve, kad ti nisi mama. Ti bi mi spakovao savršeno putovanje. Moja mama bi spakovala ljubav. Ti ne umeš da napišeš rodjendansku čestitku i oproštajno pismo tetki koja se udaje. Besedu za kraj školske godine. Možeš da probaš ali nikad nećeš znati da ja volim mnogo više i u olovkama u boji, sa mnogo poljubaca na kraju, sa mnogo duše i mnogo reči hvale za svakoga i sve. I nikada se neću potpisati sa Mico. Ja sam Milica.

Krala sam i ja tvoje ideje ali uvek sam morala da te ispravim, jer nikad nisi ubo suštinu. Moram da te proverim, da ti kažem da nije baš tako i da mi se ne sviđa tako lak odgovor. Ponekad volim i da se pomučim. Volim te kad si kratak i brz, kada mi kažeš cenu putarine pre no što stignem na rampu da bih spremila tačan iznos.

Pisala sam te jednom čak i da mi napišeš jedan esej za fakultet. E tad si me zezno, opasno, nisi ni pogledo ništa, a dala sam ti sve šta treba da pročitaš, sav materijal, i strane, i rekla ti da mi citiraš. Ali dzaba Čedo kad svima pišeš isto i što nemaš pojma da ta teorija uopšte i ne može da se primeni kako si ti zamislio to, u stvanome svetu. Moraš nešto i da proživiš. Nije dovoljno samo znati.

Kako li se ne umoriš od toliko informacija? Meni ponekad bude baš loše kada moram da mislim baš o svemu. Žao mi je ponekad. Volela bih da mogu da ti pomognem da vratim ljude papiru i olovci i spisku za kupovinu, planu putovanja, istraživanju i čitanju. Ali šta ću kada sve ide tako brzo, a vreme je novac, valjda. Koliko li sam ja onda bogata, kada sam stigla da napišem ovaj tekst?

Šta zapravo jeste naš izbor bez da bude brz, bez da bude najjeftiniji najbolji i najpogodniji. Šta je ono što mi zapravo stvarno želimo. Čovek je svesno biće, ume da kombinuje i razjašnjava činjenice. Čoveka to razlikuje od drugih bića? Da li je on sada pokušao da napravi drugo svesno biće koje bi ga odmenilo u svim tim brzim stvarima, kako bi on opet pokušao da se vrati sebi. Ja bih volela da se to desi, da se gradovi isprazne, sela i mora napune, duše napune. Ako ćeš to da učiniš za nas onda te baš volim i mnogo ti hvala. Znam da nije do tebe, pre ćemo mi tu nešto da zeznemo. Vreme je novac, ali ako nas taj višak vremena koje ustedimo uz tebe ipak vrati papiru, razgovorima, putovanjima bez telefona i spiskovima koje piše mama, onda si, Čedo, ipak uradio nešto dobro. Čuvaj se.

 

Autor: Milica Otović